Vidjam na tv-u (necu da imenujem kanale) prikazuju teske, prljave i raznorazne poslove za koje ljudi ne znaju ili su im nevazni, znaju samo da imaju toplu vodu, da im se smece odnosi na vreme, da kanalizacija radi, da imaju struje u kuci/stanu. I rekao bih da su te serije popularne, da ih ljudi gledaju jer su poslovi...tako... egzoticni, i misle kako se sve to desava negde drugde, nekom drugom. E pa varate se, ima toga i kod nas, nisu svi bas profesionalni ( citaj: komunalci i putari) kao oni na tv-u, ali ima i onih koji skoro svakodnevno rizikuju zivot, sto iz ljubavi prema poslu, sto zbog osecaja odgovornosti prema drugima, sto zbog plate. Pre par godina imao sam tu srecu/priliku da isprobam nesto slicno, ni malo bezopasan posao, nekad cak opasan i po zivot. Radio sam u SuOnline-u, kod mog internet provajdera, i cesto smo se penjali po visokim zgradama i setali po krovovima i visili i balansirali i penjali se sa tonom opreme i alata, i bilo je situacija da me je bilo strah. Nemojte pogresno da me razumete, ja volim adrenalin i bilo mi je super ali nije ga bilo svejedno raditi. Sklopom okolnosti sam otisao svojim putem nakon nekog vremena i poceo da radim neki drugi posao, sto je sad nebitno, moj posao je sada laganica u odnosu na taj, ali jedan covek je ostao da ga radi. Mi smo i sada kao i tada dobri prijatelji, kucni prijatelji i cujemo se skoro svakodnevno. On je nastavio da rizikuje zivot penjuci se po krovovima sa rukama punim alata i opreme, jer znam da voli svoj posao, znam da voli to sto radi, ali isto tako znam da mu je stalo da sve to funkcionise onako kako je predvidjeno. Ljudi to uglavnom ne znaju, kada ga vide, vide ga u kancelariji za racunarom i cini im se kao obican radnik koji po ceo dan bulji u ekran i koji ih ne razume u njhovim problemima, ne znaju da on zna njihove probleme vezane za internet jer je taj internet tamo zahvaljujuci njemu. Znaci njegova specijalnost je bežični internet (wireless), on odrzava postojecu mrezu SuOnline-a , prosiruje je, postavlja novu opremu, odrzava postojecu i zamenjuje staru koja je zbog veoma brzog napretka tehnologije postala nedovoljno dobra da bi ostala tamo gde je. Dakle hteo sam da kazem da treba da se zapitate ponekad da li se neko muci i radi teske poslove za ono sto vi imate bogomdano i za ono sto smatrate normalnim, ima ljudi koji i u Srbiji rade teske poslove, samo treba pogledati kroz prozor. Zapitajte se malo, primetio sam da novi narastaji vise nemaju postovanja ni prema cemu i uzor su im ljudi koji ne radeci nista zaradjuju velike pare, niko vise ne zeli da se pomuci i potrudi da posteno zaradi svoj dinar i svoju platu. Gde su nestale vrednosti koje su nekad bile na ceni? Kuda ide ovaj svet? Zar su ljudi koji se muce za svoju platu, zar su oni koji vredno rade i rade teske poslove kao moj prijatelj postali vrsta koja izumire? Hajde stavite prst na celo i zapitajte se malo kuda ide ovaj svet?
Pozdrav...
05 March, 2009
Jedan Težak Posao...
Posted by
Bolle
at
3/05/2009 07:39:00 AM
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
4 comments:
Pa tyuj, ja sam skoro takav kakvim su to mislili moji pokojni roditelji da budem. Koliko se to sada drugima svidja, ne znam, ali jabuka je kao stablo sa kojeg smo je ubrali. Medjutim, danas na stablima jabuke radja se puno banana. Sad... ili su majmuni prevarili drvo, ili roditelji ne znaju podizati svoju decu.
Pa ima tu svega, ne bih bas upirao prst u roditelje, mada je to definitivno stvar kucnog vaspitanja, ali posto su vremena takva kakva su i novca nema a svi zele da svojoj porodici obezbede osnovne stvari ljudi pribegavaju raznim metodama i deca to vide.. tako da roditelji po meni imaju olakjsavajucu okolnost...
Vidiš, mladi prijatelju, bila bi velika neodgovornost osloboditi roditelje odgovornosti. Kao nisam ja kriv, već internet, televizija, radio, novine, ulica, političari, druga deca, roditelji druge dece, muva u letu... Dobar roditelj radi dobre stvari za svoje dete, a ako je nešto obrnuto, jer mora tako da bude, neka to rade tako da klinci ne vide. Znaš ono... klinac pao u reku i roditelj mu pruža jednu ruku da ga izvuče, a drugom rukom ga gura pod vodu. Uostalom, skoro svako ljudsko biće sanjari i o nedostižnim stvarima; recimo ja bi da ponovo imam dve i pó banke! Zato i postoje snovi, a stvarnost je tu da te vrati na zemlju. Medjutim, ova tema je kompleksna, stoga smatram da smo svi mi u pravu, ali i da nisu baš svi u pravu. Pozzz
slazem se :)
Post a Comment