14 April, 2009

Muzika... Moj beg od realnosti....

Nekada muzika moze da vas povuce, duboko, daleko od stvarnosti i da vam pomogne da se iskljucite iz svakodnevnih problema koji vas okruzuju i pritiskaju. Ja volim muziku, mnogo, ne bih mogao da zamislim zivot bez nje, volim razlicite stilove i zanrove muzike, i nisu mi bitni, mene kao licnost ili osobu privlace pesme, i sve imaju nesto zajednicko, sve su pune energije, ritmicne, nekad mi prija da slusam muziku pretrpanu zvukovima a nekad vise volim minimalizam, vazno je samo da su pesme energicne, ne volim tuzbaljke ili romanticne pesme, one uspavljuju, umrtvljuju i zatupljuju um, volim elektronsku muziku, ali sam u stanju da satima slusam operu ili rok,ali mi je elektronska muzika prirasla srcu najvise, volim taj nazovi izazov koji ona predstavlja, mnogi je ne vole jer nisu u stanju da pohvataju sve zvuke i ritam koji je njen vazan deo. Ja sada imam slusalice na usima, pogoleme, pojacane do kraja, i slusam "operation blade" razbija mi bubne opne i ubrzava puls i tera adrenalin, tako dozivljavam muziku, u potpunosti kao psiho-fizicki ugodjaj... Mrzim tihu muziku...

2 comments:

Anonymous said...

Kako me bre nervira ovaj nalog, jednom ovako drugput onako! Sada ću se potpisati kao Grande, a ti bi mogao da mi središ da uvek bude tako. Hvala ti unapred.
Što se tiče tvog bega od realnosti svi mi znamo da je to jalov posao i eve ti ga na da ćeš uspeti, ali mogu da ti došapnem da je Bog smislio ženu, dakle TA žena je ženskog roda, a TA muzika je takodje ženskog roda. E sad, ako želiš pobeći, žao mi je...
To ti je takodje kvaka 22, pa sad da vidimo ko će da beži. Ma idji begaj bre!

Bolle said...

hahahaha Grande nikad me nisi izneverio svojim komentarima i uvek sam se nasmejao :)bravo